Sanjam san…

Sanjam san…

Ja ne sanjam tako često. Imam jedan san koji me dugo muči i javlja se na svakih 6 mjeseci zadnjih 30 godina. Bile su 90te, Bosna, i ostale smo zarobljene u stanu mama, seka i ja. Mama je u tom trenutku navukla neki namještaj na vrata, sjećam se i tepih i rekla nam: “Ako neko krene da ulazi u stan, vas dvije trčite na terasu i skačite. I ja ću. Žive nećemo u ruke.”  (na 7 spratu smo živele). Moj san kreće od tog trenutka samo što bježim na raznim mjestima, šumama, letim…

(Ženska osoba, 38)